25 godina je moralo proći da ja ponovo dođem u Split. Dugih 25 godina. Kad i kažem ovu cifru, tačno mi nije dobro. Ostarilo se. Ne vjerujem da bih i tada došla da se nije održavao polumaraton. Došla sam u grad koji je mamu, mog brata i mene primio kad je počela agresija na moju domovinu BiH. Grad u kojem sam doživjela mnogo toga. Mnogo smijeha, radosti, suza, punooo teških stvari, puno selidbe, puno puno nečega. Al evo nakon toliko godina, ja sam ponovo u tom istom Splitu. Ovaj put puno bolji povod. Stajati na ovom tlu je bila misaona imenica godinama. Na samu pomisao da idem u Split, budilo je u meni i revolt i ljubav.
Na dvije lokacije u Splitu sam živjela, ali sa seobom više puta. Poljud je zadnja destinacija bila. Mjesto na kojem smo stanovali bio je izbjeglički kamp, nekad poslovni prostori. Danas više ne postoji ništa na tom mjestu. Continue reading “splitska završnica”
riječ po riječ 