Otupila sam (skoro)

Bila na razgovoru za posao, ako se ovo može nazvati tako. I ostajem na Birou za zapošljavanje. Kako šaljem i firmama, iako nema konkursa, tako sam i ovoj firmi poslala. Doduše, ovi su imali oglas i tražili su građevinske radnike, al’ bave se projektovanjem i izgradnjom. Kroz 2 dana dobijem poziv da direktor hoće da razgovara i ponudi posao. Wow. Odem, naravno. (Udaljenost – poslije 30tak min tramvajem, još 45min pješke kroz naselje, 2 pokušaja napada psa, ali došla). Dočeka me osoba, koja se nije ni pozdravila, samo evo sjednite ovdje. Sekretarica ga oslovi sa “direktore”, pa skontah da s njim trebam i da pričam. Uslovi ukratko: operativa, gradilište ( za koje nemam iskustva ), radno vrijeme 10h, 6 dana u sedmici, nedjelja i svako drugi ponedjeljak free. I pitanje jesam li udata.
Poslije ovih uslova je bio kraj razgovora.

Continue reading “Otupila sam (skoro)”

E moja JA . . .

Danas mi je fb kao uspomenu prikazao jako lijepu vijest koja me iste sekunde i probola pošteno u grudima. Naime, pokaza mi da sam na današnji dan, davne 2008. godine, odbranila svoj magistarski rad.
Svake sekunde se sjećam tog dana. Jedna od anegdota je bila ta, da mi je već na samom početku prezentacije, na 5 slide-u pao sistem na laptotu, tj. zacrnio/ugasio se laptop, šta je već. Tišina zavlada. Mrak. Ništa. A da stvar bude još smješnije, laptop je bio fakultetski, koji smo morali da koristimo i platimo naravno to korištenje, uključujući i projektor. I meni taj isti, zaštopa. Mene je u tim momentima smijeh uhvatio. Sreća pa je mrak bio. Inače bi bilo: “Dođite kolegice na drugi rok, kad se uozbiljite!” Jedva sam suzdržala smijeh. Upališe se svjetla, tehničar otkloni što je zaštopalo i nastavila sam sa prezentacijom i odbranom.

I dobila diplomu Magistra arhitekture – diplomiranom inženjera arhitekture. Niko sretniji od mene. ( A naravno, svi su ponosni na svoju diplomu, realno.)

Continue reading “E moja JA . . .”

crkva sv. Ante Padovanskog u Bugojnu

…i razdijelili smo vas na narode i plemena, da se međusobno raspoznajete i upoznajete. (Kur’an, Hudžurat, 12.)”
Ono što sam znala jeste da grad Bugojno ima najveću crkvu na području Bosne i Hercegovine, te da ju vodi fra Mirko Majdančić (danas gvardijan samostana u Fojnici). Za vrijeme misa, glavna vrata bila bi otvorena, te se tako nazirala unutrašnjost. Na fakultetu saznajem o arhitekturi sakralnih objekata, no… Dok sam bila u posjeti Bugojnu, odem do crkve. Prednja, glavna vrata zaključana, ali na zadnjim susrećem gospodina Davora (ne znam koju ulogu ima u crkvi), te ga zamolim da mi odobri ulazak. Nakon konsultacije sa župnikom, Davor i ja prolazimo kroz historiju franjevaca, nastanak crkve, njenih dijelova …

historijat župe

https://www.bosnasrebrena.ba/ – ovo je link ukoliko želite saznati opširnije o franjevcima na području Bosne Srebrene.

Ja ću samo neke kratke crtice navesti vezano za crkvu u Bugojnu.

Continue reading “crkva sv. Ante Padovanskog u Bugojnu”