Grofica na Grofovoj stazi treća -No3

Na početku da se odmah pohvalim sa trećim mjestom na trail stazi od 25k, zvanoj Grofova staza. Tako da sam sebi dala naziv svoje pobjede: „ Grofica na Grofovoj stazi treća“.

Na samo postolje nisam se popela ima koja godina. I osjećaj je iskreno čudan, neobičan. Nisam znala što bih sa sobom, sa rukama, kako noge, gdje gledat. A kako i nisam ljubitelj visine, a sad sam na visini, udaljena od zemlje neka do 2-3 m, noge klecaju. Ali preživjela sam ovih nekoliko minuta slave & straha na postolju.

Prvo da kažem koju riječ o planini na kojoj je i održana trka. A to je planina Vlašić.

Planina Vlašić je smještena u samom centru Bosne i Hercegovine. Najviši vrh je Pljenik sa visinom od 1943 m, dok je sama Vlašićka visoravan na visini od 1300 m. Vlašić je poznat i po Vlašićkom siru. Na planini Vlašić izvire rijeka Ugar. S obzirom na geografski položaj same planine, ista je podjednako udaljena od mora i velikih kontinentalnih gradova, a predstavlja i bitan regionalni put ( Trvnik – Skender Vakuf – Banja Luka ). Vlašić privlaći turiste kako u ljetnom periodu, tako i u zimskom.

Vikend koji ispračamo bio je rezervisan za „Vlašić outdoor festival“. Subota je rezervisana za trkače traila, a nedjelja za takmičenje na bajku. Jako lijepa zamisao manifestacije. Ne sjećam se da li je prije bio ovaj festival. Trail nije. Ovo je prvi put da se organizuje. Za bajk nisam sigurno. Ali dobro. Trenutno je samo trail u fokusu, jer sam na istom i uzela učešće.

Trail trka imala je tri dionice, na 5, 10 i 25k, sa +/- 1-2k, kako je rekao organizator. Tako da se na kraju ispostavilo da je 5 bila 7k, 10-12k, dok je 25 umanjena i bila oko 21k . Čula sam nekoliko trkača kako se žale na povećenje od oko 2k. Samo jedna trail trka na kojoj sam bila (100 milja Istre ) je bila tačna u metar, sve su imale varijacije. Ok su manja odstupanja, ali kad su odstupanja veća to predstavlja problem jer se trkač i fiziči i psihički pripremi za određenu distancu, raspodijeli snagu i resurse, a na kraju promjena dužine bude. No neću o ovoj temi sada.

Dojmovi

Uzela sam učešće u najdužoj dionici, koja je trebala biti 25k, ali eto dionica polumaratona je bila. Pa smo se zezali, da ovo što su nama smanjili, dodali su manjim dionicama. Ne znam ni sama zašto, ali nekako sam zamišljala ovu trku da će se trčati kroz šumu. Ne znam iz kojeg razloga, a na planini Vlašić sam samo u prolazu bila, koji put, kao usputna stanica za “odmorit i kafu”. Trčalo se predjelima, gdje ni sekunde šume nema. Hladove samo u mislima. Otvoren prostor, sunce. Vjetar nam je donekle bio od pomoći, hladio nas je više od pola trke, doduše ne na samom početku gdje je direktno u prsa puhao (pored prvih 6k uspona i vjetar u prsa) .

Prvih 6 kilometara je konstantan uspon i on nas je malo smorio. Poslije nastupa valoviti dio. Na zadnjoj trećini dolazimo do velikog uspona. Tik pred taj zadnji veliki uspon okrepa, i govori momak/volonter: “ Još ovaj uspon i lagano ka cilju. Samo se čini jak uspon, nije toliko. Sretno i vidimo se na cilju“. Koja utjeha, a uspon ko u priči. Na cilju sam saznala da je on jedna od 4 osobe koje su i organizovali ovu trku. Kad su u pitanju okrepe, na svakih oko 3k su bile, GSS i Crveni križ. Volonteri od pomoći, nasmijani.

Predjeli koje smo prošli su očaravajući. Nekoliko manjih grebena, prostranstva, skakavaca na svakom koraku, zrikavaca … Nekoliko puta su me krajolici podsjetili na predjele Bjelašnice.

Zaista mi je drago da sam uzela učešće i dala doprinos prvoj održanoj trail trci ( nevezano za osvojeno 3 mjesto).

Znaći, 4 osobe nose organizaciju cijele trke. A tako su je lijepo organizovali. Samo ovo govori koliko se sa malo može dosta dobro odraditi.

Po završetku trail trke, organicozana je dječija trka i pivska trka.

Mala zamjerka je raspored dešavanja. Naime, na dodjelu nagrada smo čekali 4-5h. Moja dionica, kao najduža, startala je ujutro u 9h. A dodjela je tek zakazana u 18h. Pasta party je po rasporedu u 19h , što smo mi trkači prokomentirali da ista nije za nas, iako su tako najavili, nego za takmičare na bajku sutradan. Pasta party ide dan prije. Rostilj se tek „rasplamsavao“ dok smo čekali dodjelu i naplačivao se. Ali ovu su popratne aktivnosti koje je lako urediti.

Bitno je da je sama staza lijepo označena, trčljiva, sa okrepama kojih i da je bilo manje bi bilo ok, volonteri raspomoženi.

Dolazak sljedeće godine sam najavila. Samo sada razmišljam da uzmeme učešće i na bajk takmičenju. Al o tom potom.

Ko nije posjetio ovu bosanskohercegovačku planinu, definitivno da ju stavi na „To do“ listu.

.

.

Copyright © 2022 [riječ po riječ]. All Rights Reserved / Sva prava zadržana.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s