SPLIT POLU/MARATON 2022

Uvijek smo se zezali kako mi trčimo polumaraton, a neko za to isto vrijeme istrči maraton. Koju brzinu ljudi imaju, izdrživost… A mi… (OK, ne možemo se porediti po mnogo toga, ali… Makar se možemo ovako zezati. )
Ali nikad mi nije bilo na pameti, da skoro u isto vrijeme uđem sa maratoncem, pobjednikom u cilj. E pa desilo se, i to na nedavno održanoj trci u Splitu. Između mene i maratonca je svega koja minuta.

Split, polu/maraton je jedan od najljepših, ali i među težim trkama u regoinu. Svi nekako isčekujemo taj Split, a svi i umremo dok trčimo. Umiremo što zbog konfiguracije staze, ali i (ne)vremena. Pogotovo nama koji iz minusa i snijega dolazimo. Meni je ovo bio 5 put da trčim u Splitu. Niti jedne godine nije bilo “normalno” vrijeme. Ono što je normalno za Split, tako da kažem, jeste bura, kojoj se samo intenzitet mijenja. Ali dobro. Sve nekako i zaboravimo, jer staza prolazi najljepšim dijelovima grada i na kraju, tu je i medalja.

Istrčala sam do tad 3 polumaratona, i onda organizator objavljuje da Split dobija maraton. Naravno sljedeće godine sam isti i trčala. Iako sam zadovoljna poslije trke bila, ipak sam odlučila da maraton u Splitu ne trčim više. Tako je ove godine opet na repertuaru polumaraton. Staza je malo, na početku, promjenuta, ali ništa strašno.

Nakon 2 godine, istrčala sam ponovo polumaraton. Startna linija polumaratoma nakon toliko vremena. Sa lakočom i bez opterećenja ikakva. Bio mi je cilj da završim. Ok i neko pristojno vrijme da imam. I bilo je.

Cilj – ciljna linija
Split je jedan od gradova koji sve trkače dočekuje i navija. No, sada mi je malo čudna atmosfera bila. Ulazim u ciljnu ravan, zadajem brzinu, ko i svi mi pri kraju, i očekujem svaki tren da će voditelj moje ime ili državu reći, ali ništa. I tek par metara pred ciljem skontam vrpcu, i čujem tačno što komentator govori.
Po prolaku kroz cilj, za koji samo minutu ulazi maratonac. Malo mi je bilo žao, jer je on “uzeo” moj moment. Praksa je voditelja da kaže ime države, ali i ime ako ima vremena, ali sad je ipak maratonac bio važniji. A ko mi je kriv kad sam ubocala vrijeme kad i on, hehehe.

Plumaraton nakon toliko vremena, ciljna linija, zastava i ja utrčavam. Medalja oko vrata.




 

S osmijehom sam gledala razdvajanje polumaratonaca i maratonaca, jer znam što maratonce čeka, tj. znam kakva ih staza čeka. Po završetku prvog maratona u Splitu, rekla sam bolje polumaraton trčati i odmarati i navijati na Rivi. Meni nije legla staza nešto tada. Po završetku svoje trke, nije bila kafica na Rivi, nije bio odmor, jer …

U Split sam došla sa osobom koja je trčala dionicu – štafetu maratona, te sa njenim sinu, kojem smo uspjele obezbijediti broj za trku na 5k. Do sada je trka 5k bila dan prije, ali ove godine je 10 minuta poslije starta polu / maratona. Iako smo obje željele da ga ispratimo i dočekamo, ipak je ona sama ispratila ga, te odjurila na svoju dionicu. Dijete je za malo manje od 30 min istrčalo i čekalo jednu od nas dvije da se pojavi.

Splet niza (“nesretnih”) nekih okolnosti je bio i moja kolegica umjesto druge dionice, trčala je zadnju, tj. četvrtu. Ta zadnja je i najteža jer ima dosta brda, a i najduža je.
Uspjele smo se vidjeti kratko po završetku moje trke. Da bi ona ponovo odjurila na početak četvrte dionice, a ja odvela sina do stana. Po povratku na Rivu sam milion puta računala koliko joj treba da istrči. Nakon nekog vremana paralelno navijanja i računanja vremena, lagano krenem od cilja unazad ka njoj, pa gdje ju sretnem na stazi. Ali i tad mi je mozak računao dokle bi mogla da je, kako je, ali i navijanja nije falilo, hahaha

Na nekih 3k od cilja sam stala kod grupe volontera, nisam znala da li da idem dalje, ili da se vratim. Jer kako god sam računala, pa i mogla je već doći do mene. U glavi milion scenarija, da li je prvo ok, može li, treba li joj pomoć, ili me je već prošla? Ma nije mogla proći, vidjele bi se. I tako u krug dobrih pola sata koliko sam kod volontera bila. Volonterka je se sjeća u jednom pravcu. Poslije … Kad sam je ugledala u daljini, pao je kamen sa srca i super jak zagrljaj. Meni drago što ju vidim, živa je, trči. Njoj jer sam došla po nju.


Pozdrav volonterima i krečemo po njemu medalju. Nakon stotinjak metara progovori: “Idi tako kako ideš sada, desno od mene i drži taj ritam. Odgovara mi tako. Pusti vrijeme ,sve. Samo tako idi” i tako i bi.


Obilazimo lagano Dioklicijanovu. Svaki prolaznik, volonter, trkač nam je podršku davao. Na nekih 100 m od cilja joj govorim: “Ideš sama sada, ovo je tvoje vrijeme i hoćeš li zastavu?” “Ne, ideš samnom kroz cilj, da tebe nije bilo, da nisi došla, ne znam kako bih, tj. da li bih u limitu i završila. I da, hoću zastavu, idemo zajedno!”
I tako ja po drugi put ulazim u cilj. U limitu je ušla. Dobija 4 medalje, za sve članove štafete. “Ja sam kao podrška trčala, mogu i ja još jednu, hahha” ma može, naravno. I tako dobih još jednu medalju kao medalju podrške.

I tako nas tri mušketira, istrčimo tri dionice, okitimo se sa tri medalje u najljepšem gradu na svitu!

.

.

Copyright © 2022 [riječ po riječ]. All Rights Reserved / Sva prava zadržana.

One thought on “SPLIT POLU/MARATON 2022

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s